Fly Fishing

 Neki bi rekli da je mušičarenje religija, dok drugi vjeruju da je životna filozofija. Opažati i doživljavati prirodu, hodati po bistroj i hladnoj rijeci, gdje sve vrvi od napetih i uzbudljivih trenutaka, koji vam pričinjavaju radost... to je mušičarenje. „I mnogo više od toga“, rekli bi oni koji uživaju u zabacivanju ribičkog štapa.

Ribići će reći da se radi o posebnom doživljaju u ribolovu. Naime, među većinom ribolovaca vlada mišljenje da je mušičarenje najfiniji i najhumaniji način ribolova. Proživjeti dan u svijetu mušičarenja je zapravo događaj koji će vaš akumulator duševnog mira napuniti do kraja.

Mušičarenje zahtjeva prije svega umijeće u zabacivanju i prezentaciji mušice, a također i veliko iskustvo u izvlačenju ulovljene ribe. Sve granice nestaju kada se stvori ljubav prema mahanju i vježbanju. Možete vježbati mahati i kada niste u ribolovu. Štap možete nositi uz sebe kamo god pošli - možete vježbati i na vrhu planine. Mahanje je forma opuštanja i zabave te oslobađanja od stresa. Naravno, nije sve u mahanju :) Ribolov je ipak na prvom mjestu, ali dobro mahanje čini ribolov efikasnijim.

Osim tehnike za koju je potrebno mnogo vježbe, mušičarenje iziskuje i veliku kreativnost. Izrada mušice je umjetnost za koju je potrebno puno znanja, domišljatosti, kreativnosti i sposobnosti. Drugi element umjetnosti je zabacivanje. Ono doprinosi ritualnoj prirodi mušičarenja, a umjetnost je i izvući poveći primjerak ribe i neozlijeđenu je vratiti u vodu. To je ujedno i posebna filozofija mušičarenja, koja se oblikovala u pokretu „uhvati i pusti“ („catch and release“). Prema razmišljanju pobornika ovog pokreta, vraćanjem ribe u vodu daje joj se prilika da nastavi život, produži vrstu ili da usreći nekog drugog mušičara. Cilj mušičarenja nije pojesti ribu, već osjetiti adrenalin i ushit koji pruža ulovljena riba, a posebno ako se radi o većem i lijepom primjerku.